Za mene nema većeg izraza ljubavi od sposobnosti da budemo prisutni uz nečiji strah (uključujući i moj vlastiti). Moći držati tlo pod nogama kad imaš osjećaj da se zemlja trese.
„Bojim se da ćeš me ostaviti. Bojim se da ću ja tebe ostaviti. Bojim se da sam ti previše. Bojim se da ti nisam dovoljna. Bojim se prići ti preblizu. Bojim se da smo predaleko…“
Neka pronađemo hrabrost u ljubavi.
Nema većeg izraza ljubavi od sposobnosti da budemo prisutni uz nečiju ljutnju (uključujući i moju vlastitu).
Moći ostati centrirana kad imaš osjećaj da goriš.
„Nikad me ne vidiš! Uvijek nešto zaribam! Isti si kao svi oni! Ista sam kao moja mama! Zaveži! Reci nešto! U rasulu si! Najgora sam! Ne mogu više ovako!“
Neka pronađemo oprost u ljubavi.
Nema većeg izraza ljubavi od sposobnosti da budemo prisutni uz nečiju tugu (uključujući i moju vlastitu).
Moći potpuno omekšati kad te preplavljuju valovi tuge.
„Ovo je kraj. Ne zaslužujem ljubav. Zašto baš ja? Zašto baš sad? Eto, opet se dogodilo. Kad ću već jednom naučiti? Ovo nema nikakvog smisla. Čemu sve? Više ne vjerujem u ljubav. Opet sam sama.“
Neka pronađemo slobodu u ljubavi.
Nema većeg izraza ljubavi od sposobnosti da budemo prisutni uz nečiju radost (uključujući i moju vlastitu).
Ostati lagana kad te škaklja radost i ljepota života.
„Je li to istina? Opa. Fenomenalno. O, bože. Da, molim još. Hvala, hvala, hvala. Idemo opet. Tako si lijep. Osjećam se tako lijepom uz tebe. Do Mjeseca i natrag.“
Neka pronađemo zahvalnost u ljubavi.
Nema većeg izraza ljubavi od sposobnosti da budemo prisutni uz nečije suosjećanje (uključujući i moje vlastito).
Moći nastaviti disati kad se čini da je svaki dah aleluja. Nastaviti disati tamo gdje zagledani duboko u oči jedno drugome, vidimo dio sebe koji nadilazi emocije – čisto, plavo, nebo.
„Udahni. Pauza. Izdahni. Pauza.“
Neka živimo u ljubavi.
S ljubavlju, Silvija