Što ako su emocije koje osjećam tu da mi nešto kažu? Što bi mi poručile? Ponekad šapuću, ponekad mucaju, ponekad mrmljaju, ponekad vrište…
Strah: “Osjeti svoja stopala na zemlji. Slušaj svoj osjećaj iz trbuha. Otvori oči. Pouzdaj se u svoja osjetila. Koje su tvoje mogućnosti? Koji su tvoji resursi? Imaš glas čak i ako se trese. Možeš se povući. Možeš otići. Možeš zatražiti pomoć. Možeš me držati za ruku i možemo zajedno proći kroz to. Udahni 1,2,3,4, pauza 1,2,3,4, izdah 1,2,3,4. Pazi na sebe. Nema potrebe za žurbom osim ako ne moraš pobjeći. Tvoja dobrobit mi je bitna. Obrati pažnju. Što se događa?”
Ljutnja: “Ispravi se. Budi jasna. Budi izravna. Dosta je ovih sranja. Prestani se pretvarati. Ti nisi žrtva. Tvoji su osjećaji važni. Imaš pravo tražiti ono što ti treba. Imaš pravo reći što ne želiš. Ovo je tvoje za obraniti. Zaslužuješ istinu. Prošeći po rubu. I ti si isto važna. Poštuj svoju bol. Povuci crtu. Učini to sada.”
Tuga: „U redu je biti razočarana. Naravno da boli pustiti ono do čega ti je bilo stalo, ono što si voljela. Omekšaj lice, nasloni glavu na moje rame. Dopusti si svoju ranjivost. Tvoje suze me oslobađaju. Ne moraš to nositi sama. Pusti pokušaje da budeš savršena. Dopusti mi da razbijem ovu napetost. Dopusti mi da očistim krhotine. Dopusti mi da očistim zrak. Opusti kralježnicu. U redu je pasti na koljena. Tvoje suze su lijepe. Volim te. Nema ničeg lošeg u tome što se osjećaš tako tužno, što te srce toliko boli. Sad možeš odbaciti oklop, dopusti mi da prođem kroz tebe. Otvori usta kako bih mogla ja otpjevati svoj blues. “
Radost: „Sjaji, ti ludi dijamantu. Mi casa, tu casa. Kakvo je olakšanje opustiti se! Tako je lijepo, tako lijepo. Živa si! Uživaj u trenutku. Ova slatkoća nema kalorija. Pridruži mi se. Dobrodošli svi, vrata su otvorena i nikada nisu bila zaključana. Kakav blagoslov! Raširi krila i leti. Slijedi blaženstvo. Idi s lakoćom. Usredotoči se na jednostavne stvari. Dotaknuta milošću. Hvala ti, hvala ti, hvala ti. Ja sam tvoja i ti si moja. Kao što bi Gabrielle Roth rekla: “Ne bojte se pokazati svoje svjetlo… Ako ono ljudima postane previše … recite im da nose sunčane naočale!”
Suosjećanje: „U tvom srcu postoji i dubina i nepreglednost. Ugodna mi je i punoća i praznina. Tvoja radost i bol su jedno. Vidim te. Osjećam te. Imaš moju apsolutnu pažnju. Što je sada potrebno, da bi ovo bilo iscjeljujuće, da bi se ovo privelo kraju, tako da možeš krenuti dalje i proći kroz ovo? Dopusti da budem most od tvog srca prema drugima. Svi smo u ovome zajedno. Pogledaj veću sliku. Krug života. Pusti da bude. Odmori se u prirodnom dubokom miru. Nastavi disati.”
Hvala grupi na radionici “The Art of the Heart” u Friedrichshofu na inspiraciji.
S ljubavlju, Silvija
