Gabrielle Roth (1941-2012)- priznata umjetnica, filozofkinja i iscjeliteljica. Gradska šamanka. Svoj je život posvetila istraživanju i prenošenju jezika primalnog pokreta te eksperimentalnog teatra. Tijekom posljednjih 35 godina njene radionice održane u bezbrojnim kazalištima, plesnim dvoranama, zdravstvenim ustanovama i mjestima holističke orijentacije pomogle su desetinama tisuća ljudi da oslobode tijela i istraže povećanje svog kapaciteta za ekstazu. Njene višednevne radionice su posjedovale električni intenzitet koji spaja suvremena kretanja plesne glazbe, moderni teatar i poeziju s drevnim pulsom šamanizma. Sa svojom je muzičkom skupinom Gabrielle Roth and the Mirrors izdala 15 hvaljenih albuma plemenskih plesnih ritmova koji su definirali avangardnu trans glazbu. Njene knjige “Putovanje do ekstaze” i “Ispleši svoje molitve” postale su međunarodne uspješnice. Također, ona je vodila The Moving Center School koji i dalje podučava učitelje za rad s metodom 5 Ritmova. Trenutno oko 400 certificiranih učitelja i učiteljica širom svijeta podučava njenu jedinstvenu metodu.
Ulomak iz razgovora sa Gabrielle: Kažete da od bilo koga možete stvoriti plesača?:
Gabrielle Roth: Pa, plesač već postoji, to nikad nije upitno. Samo moram pomoći ljudima da se riješe nekog stava ili prepreke koje im stoje na putu. Obično se radi o nekom obliku nesvjesnosti ili samosvijesti koji te uhvate u zamku slike o sebi kao ne-plesaču ili kao jedinoj osobi na svijetu koja nema ritma. U stvari, cijelu predstavu vodi ritam i ritam je naš materinji jezik, tako da ga svi govorimo prirodno. Radi se samo o tome da se stvori mjesta da to ljudi otkriju. To je prilično nevjerojatan i prekrasan prizor. Ponekad ljudi stvarno zapnu u svojim disciplinama i njihove vježbe postanu ograničenje umjesto stalnog otvaranja. Mislim da je praksa 5Ritmova vrlo oslobađajuća za velik broj ljudi i to su oslobađanje uspjeli unijeti u druge prakse i raditi na njemu. One sve djeluju zajedno, znate – yoga, aikido, sve tjelesne prakse – svaka od njih daje nam nešto drugo. A rekla bih da nam praksa 5Ritmova daje slobodu.
Ulomak iz njene knjige “Putovanje do esktaze”: “U mojoj mi potrazi uvijek strši jedan događaj: Naletjela sam na rabina u trgovačkom centru. Počeli smo pričati i ja sam ga pitala: ‘Mrze li i Židovi svoja tijela koliko i katolici?’ On se najprije, u malom šoku, počeo smijati, ali onda me je dobro pogledao. Činilo mi se da sam pogodila nešto što mu je bilo blisko. Rekao mi je da je nedavno baš pokopao svog oca, koji je također bio rabin. Na smrtnoj postelji mu je postavio pitanje: ‘Što ti je bilo najbitnije u životu, Torah?’ Starac mu je odgovorio: ‘Moje tijelo.’ Njegov mi je sin priznao da je ostao zapanjen. Buljio je mimo mene u čudnoj tišini i onda konačno rekao: ‘Ja sam uvijek mislio da je moje tijelo samo vozilo za moju dušu, nahrani ga, obuci, pošalji na Harvard.’
Bivanje – egzistencija, energija, vitalnost – znači da naš duh ispunjava naše tijelo. Da je naše puno sebstvo utjelovljeno. Ali onda pogledamo u ogledalo i što vidimo? Prazan, neprisutan, dosadan pogled? Usukana prsa? Lažan smiješak? Pogledajte. I, što vidite?
Ako to niste vi, koji vibrirate i sjajite od energije i prisutnosti, onda ne iskorištavate dar koji ste dobili ovim životom. Ja znam. Bila sam tamo. I vidjela sam tisuće odsutnih ljudi, i vi ste ih također vidjeli – u tramvaju, u prometnoj gužvi, u supermarketu – i znate da ste, svakako prečesto, jedni od njih. Za mnoge od nas, tijelo je strašni i ljuti neprijatelj čije nagone i impulse trebamo osvojiti, ukrotiti, istrenirati da nas služe, zatući da nam budu robovi.
Ironično, to sam i ja radila kao ‘plesačica’ – naučila sam kako zanemariti, kontorolirati, nijekati, zloupotrijebiti i povrijediti svoje tijelo. Mogla sam izvoditi svakakve otmjene korake, dignuti se jednom drogom i srušiti drugom, izgladnjeti – sve to, ali ne i vjerojavati svojem tijelu, nisam ga voljela. Nije ni čudo da nisam živjela u svojem tijelu, niti da prečesto nisam puštala dahu da se spusti ispod vrata. Moje tijelo je postalo odvojeno od valova, od ritmova, od ciklusa koji su bili ocean mojeg bića. Mogla sam plesati, ali sam zaboravila kako je to zapravo kretati se i biti pokrenuta. Moj povratak natrag u život bio je ekstatičan ples. Ponovno sam ušla u svoje tijelo, učeći kako pokrenuti sebe, plesati svoj vlastiti ples iznutra prema van, ne izvana prema unutra. I kroz godine sam otkrila, promatrajući svoje tijelo i tisuće drugih – 5 svetih ritmova koji su esencija tijela u pokretu, živog tijela: tečni, stakato, kaos, lirski i duboka tišina.”