Silvija Tomčik o 5Ritmova®, iscjeljivanju i snalaženju u kaosu našeg vremena
Za Silviju Tomčik prvi put sam čula na radionici 5Ritmova koju je vodio Thierry François u Stockholmu ogrnutom jesenskim bojama. Dok su plesači zahvaljivali na prostoru koji nas je držao tijekom vikenda, Thierry je predložio da pripremimo tlo za (da, njegovu suprugu) Silviju, koja nas je trebala posjetiti i voditi radionicu samo nekoliko mjeseci kasnije. Kad sam čula odjek iz tla, poput zova bubnja, jednostavno sam znala da moram plesati s njom. To je bilo prije godinu dana. Od tada, Silvija je izazvala neke od mojih najtvrdoglavijih uvjerenja, postavila pitanja koja su protresla tlo pod mojim nogama, nježno me (još jednom) usmjerila prema mom dahu i izazvala me da iziđem iz okvira, da pronađem taj neutabani put u vlastitoj unutarnjoj divljini, koja nisam ni znala da postoji.
Kao spisateljici i urednici naviknutoj raditi s riječima i idejama, tihi plesni podij temeljen na iskustvu zanimljivo mi je, a ponekad i izazovno mjesto. Stoga me oduševila mogućnost da porazgovaram sa Silvijom o tome odakle dolazi, njezinoj ljubavi prema 5Ritmova, Gabrielle Roth, samoj praksi i kako ona vidi da se to odražava u našem kaotičnom i problematičnom svijetu.
Reci mi nešto o kulturnom kontekstu u kojem si odrasla, o Balkanu tvog djetinjstva.
“Kad sam bila dijete, bila sam jedna od Titovih pionira. U školi u komunističkoj Jugoslaviji izgovarali bismo zakletvu, gdje je svaka rečenica počinjala s ‘p’ kao u ‘pionir’. Obećali smo da ćemo biti pošteni, marljivo raditi, činiti dobro, služiti zajednici – to je bilo prekrasno. Ja tad nisam imala pojma o sjeni komunizma. Majčin ujak bio je partizan, borio se protiv nacista tijekom rata i ubijen je u Jasenovcu. Proglašen je narodnim herojem. U obitelji smo bili ponosni na to nasljeđe. Pionirka i ratnica – moj rad s 5Ritmovima proizlazi iz toga. Bila sam pionirka u donošenju 5Ritmova na Balkan i svaki put kad se pojavim na plesnom podiju, činim to kao ratnica.”
Kao ratnica...?!
“Da, kad podučavam, dolazim spremna susresti se s najdubljim strahovima ljudi i dati im prostora. Ponekad me plesači doživljavaju kao autoritet. Ako u sebi nose traumu vezanu uz učitelje ili roditelje – traumu vezanu uz kaznu i moć, sve se to projicira na mene. Ulaze u sukob sa mnom jer je to sad za njih sigurno, no zapravo bore se protiv osobe koja ih tada je tlačila. Kad sam prizemljena i otvorenog srca mogu to držati za njih, znajući da ja nisam ta osoba.
Ratnik je jedan od arhetipa koje trebam utjeloviti kao učiteljica 5Ritmova. Gabrielle Roth je puno radila s arhetipima – majkom, ocem, divljim sinom, ljubavnicom… Majka je također jedan moj jaki aspekt – provjeravam je li ljudima dovoljno toplo, imaju li dovoljno vremena za pauzu za ručak… važno je znati što je u određenom trenutku potrebno .”
Moj osjećaj kao plesača bio je da točno znaš što je potrebno – na razini grupe i za mene kao pojedinca. Kako to radiš?
“Kroz 5Ritmova sam izgradila polje povjerenja. Djeca se rađaju s tim povjerenjem. Oni mogu osjetiti što se događa. Ali često traže potvrdu svojih roditelja. Kada nešto ne potvrdimo ili im, još gore, lažemo to ih zabrlja. Štoviše, učimo ih krivim stvarima. Kažemo im: “Ne vjeruj strancima!” što lako prelazi u “Ne vjeruj strancima s drugom bojom kože”. No stvarnost je da većina boli i povreda, fizičkih i psihičkih, dolazi od ljudi kojima vjerujemo. Najviše su me povrijedili oni koji me vole, a ne stranci. Sav taj strah koji dolazi iz uma tjera vas da ne vjerujete svojoj intuiciji. Kroz 5Ritmova ponovno učite vjerovati svom osjećaju, vjerovati svom tijelu. Nema vođe, nema autoriteta. Sve što možete učiniti je slušati vlastito tijelo i početi graditi polje povjerenja. Na kraju će to polje povjerenja biti veće od traume i boli iz prošlosti. Naravno, prošlost je uvijek tu… ali polje povjerenja postaje sve snažnije.”
Ono što se isticalo kad sam prvi put plesala s tobom bila je kvaliteta prostora koji si držala. Bio je to najsigurniji prostor koji sam ikada doživjela u tako velikoj grupi nepoznatih ljudi. Pokazala si mi razliku između držanja prostora rasporedom i planom i držanja prostora kroz dopuštanje... dopuštanje svakom plesaču da pronađe svoje vlastite unutarnje istine.
“Siguran prostor” je zanimljiv izraz. Vrlo popularan. Mislim da je važno zadržati i osjećaj bivanja na rubu. Gabrielle nikad nije držala prostor sigurnim. Nije bila “fina” gospođa. Imala je pomalo vještičju energiju. Bila je puna dobrote i suosjećanja, ali je izazivala Ego. Mač kojim je sjekla Ego bio je vrlo oštar. Kad bi mu odsjekla glavu, bilo je to bezbolno za dušu.
Cjelokupno učenje 5Ritmova govori o promjeni, o tome da se oslobodimo vlastite ulijepljenosti. Ego ne želi promjenu. Svidjelo mi se kako se Gabrielle igrala s likovima ega. Znalo je biti vrlo smiješno. Ne bi posramila likove; igrala se sa svima njima. Sramoćenje likova ili sramoćenje ega ne donosi nikakvo iscjeljenje – to je duh prakse, zar ne? Za mene je Duh ta bezuvjetna ljubav.”
Što te kao učiteljicu vodi kada gledaš nas plesače na plesnom podiju?
“Kada sam počela podučavati, tražila sam ono što nedostaje, što se ne miče, što je zapelo. Sada vjerujem da ću vidjeti ono što trebam vidjeti i da ću znati iskoristiti te informacije. Ono što mi je fascinantno je da taj način gledanja ne dolazi iz misaonog dijela mog mozga. Naučila sam vidjeti srcem i tako vidim jasnije.”
Reci mi nešto o balkanskom ratu i kakav je to utjecaj imalo na tebe? U Jugoslaviji su ljudi živjeli zajedno, bili međusobno u braku. A u ratu si mogao poginuti na osnovu prezimena. Razdvanje na nas i njih je bilo ekstremno.
“Nisam odgojena kao Hrvatica. Nisam znala razliku između katolika, muslimana ili pravoslavca. Bila sam Jugoslavenka. Nisam osjećala da imam neprijatelja. Nisam imala pojma tad ni kako izgleda hrvatska zastava. Jedna bliska prijateljica dolazila je iz izrazito katoličke obitelji. Mama joj je rekla da mi ne može biti prijateljica jer sam protiv rata. Dakle, čak su se i Hrvati međusobno mrzili, na temelju svjetonazora ili ideologije. Nije ostajalo samo na nacionalnoj razini. Ratnik u meni želi se boriti protiv toga, tih struktura moći i odanosti zbog politike, boje kože, dobi, spola ili vjere. Ono što je Gabrielle podučavala bilo je “ujedinjenost u našoj jedinstvenosti”. Svi ti ljudski aspekti čine nas jedinstvenima, ali ta jedinstvenost nije razdvajanje; to je kreativnost unutar našeg jedinstva.”
Pleme 5Ritmova okuplja mnoge kulture, religije i nacionalnosti – od kojih su neke u ratu ili međusobnom sukobu upravo u ovom trenutku.
“Da, često, možda čak i većinu vremena, kada ste u sukobu – to vrijedi i za brak ili prijateljstva – prestanete razgovarati jedno s drugim. Vjerujem da je snaga ovog plemena u tome što se prvo nađemo na plesnom podiju. Kako plesač nestaje, nestaju i sve priče o plesaču. Plesači se duboko susreću na razini izvan politike, vjere ili nacionalnosti. Puno sam puta vidjela ljude koji su bili u sukobu kako plešu zajedno i pronalaze način da se ponovno povežu kroz neverbalno. Vjerujem da možemo strastveno bijesno govoriti i ne biti jedno protiv drugog, ne se boriti jedno protiv drugoga.
Ne možemo razmišljanjem naći put iz rata. Za sada, naša oružja postaju samo sve veća. Moramo razmišljati o stvarima iz druge perspektive. Moramo razviti način komunikacije, načine na koje se nosimo s osjećajima ljubomore, bijesa i straha. Puno energije odlazi u strah. Posebno strah od toga što bi se dogodilo da nas netko napadne. Koliko se novca stavlja u taj strah, umjesto u bolnice, obrazovanje i umjetnost? Koliko tvoje vlastite energije odlazi na taj strah? Koliko svoje energije ulažem u svoje obrazovanje, svoju umjetnost i svoj ples?”
Gabrielle Roth govorila je o tome kako živimo u sve turbulentnijim vremenima, prepoznaješ li to?
“Da, Gabrielle je govorila o Kaosu… Govorila je da je na početku vremena postojao matrijarhat. Tada su štovani, sveti ženski principi, Tečni ritam. Onda je cijeli svijet ušao u Staccato – sve je bilo jasno – muško/žensko, heteroseksualno/homoseksualno… A zatim je počeo kaos. Kaos drži kvalitetu nepoznatog, nepredvidivog i neudobnog, što sad možemo vidjeti po pitanju roda, tko je muškarac/žena, tko se s kime seksa? Danas vidimo ljepotu mješavine, prekrasnu djecu koja se rađaju u obiteljima pomiješanih kultura i tradicija. Fizičku ljepotu djeteta rođenog od crnačkog i azijatskog roditelja. Svako dijete dolazi iz kaotične mješavine dviju potpuno različitih energija. Ali Stakato nije sretan s tim Kaosom i odvodi ga u drugu krajnost. Stakato u svojem sjenovitom aspektu zahtijeva da izaberemo jednu stranu. Ovo ili ono, crno ili bijelo. Kao da biramo strane u ratu. To može pretvoriti Kaos, koji je duboko kreativan, u svoju suprotnost – u destrukciju.
Osjećam da se umjetnici, te divne duše koje svoj život posvećuju umjetnosti, baš tako i bore – kreativnošću. Oni pokušavaju uravnotežiti destrukciju s kreativnošću. Tako i ja također. Kad stvaram radionicu, stvaram grupu, osjećaj, ples. To je moja umjetnost.”
Anneli Rådestad
plesačica 5Ritmova i novinarka
prevela Lucija Ana Glagolić Hora
1.fotografija- Inia Herenčić
2.fotografija – Jaša Jarec