“Riječ potiče od grčke riječi “kaos” što znači prazan prostor ili bezdan. Mnogi od nas se boje praznine je je smatraju vakuumom, negativnom silom. U stvarnosti je to pozitivan prostor, prepun potencijala, oslobođen svih zamjerki i struktura običnog svijeta.” GABRIELLE ROTH
Oduvijek se osjećam dobro u ovom jesenskom mjesecu, možda zato što je to vrijeme mojeg dolaska u ovo tijelo, u ovaj život. Tako da me ne čudi da mi je toliko intenzivan i ispunjen.
Jako puno stvari mi se trenutno mjenja, trese, preslaguje, neke stvari sjedaju na svoje mjesto. Usred svih tih promjena na toliko razina, vidim koliko je lakše držati se za ono staro i poznato pa makar to bilo nešto što više nema smisla, nešto što više nije potrebno, nešto što je već gotovo. Kad ono što tek dolazi je toliko nepoznato, stvarno skok u duboko prazno. Kako se držati za nešto nepoznato, za nešto što se još nije desilo? Sav ovaj kaos kao da me gura u ruke kreativnosti kako moje, tako i one velike, životne, svemirske. One iz koje sam i ja sama izašla, kao i ono za što se još uvijek držim a znam da je vrijeme da pustim, da se prepustim. To duboko prazno postaje prazna stranica knjige ili čisto platno za slikanje. Počinjem se pitati što želim stvoriti u ovoj novoj, neplaniranoj prilici. Ono što je nekad bilo strašno postaje uzbudljivo. Kaos koji spaja suprotnosti, ono što je bilo i ono što će tek biti, ono što završava i ono što počinje, ono poznato i proživljeno i ono nepoznato i životno. Shvaćam dublju poruku koja je zapravo vrlo jednostavna, i stalno se ponavlja, da ako želim nastaviti dalje, ako želim napraviti onaj slijedeći korak, moram pustiti onaj prethodni. Te da nema ovog slijedećeg bez onog prethodnog. Koliko su to poznato i nepoznato, staro i novo, stvarno i blisko povezani. Kako surađuju, kako se jedan rastvara da bi se drugi stvorio.
Volim mudrost koja dolazi iz stopala, iz tijela. Volim inteligenciju koja se budi pokretom i plesom. Volim intimnost koja raste kad se sretnemo u prostoru u kojem srca pričaju bez riječi.
Nadam se da se vidimo u jednom takvom plesu uskoro. Puse, Silvija