“Najbrži, najčišći, najradosniji način da probiješ van iz vlastite ljušture jest da plešeš. Ne govorim o tome da zauzmeš neki položaj i ljuljaš se. Govorim o plesanju tako dubokom, tako žestokom, tako punom ritma i znoja i vreline da od tebe ne preostane ništa više osim plesa i ritma i znoja i vreline.” GABRIELLE ROTH
Zanimljivo mi je gledati kako teme radionica koje vodim su na neki način ogledalo onoga što i sama učim, onoga što je meni samoj i mojem životu aktualno. I kada ih planiram unaprijed i dogovaram datume i lokacije i teme, ne znam ni sama što me tada vodi da odaberem određene teme, no nekako se na kraju sve jako dobro poklopi i poveže. Uskoro ću voditi dvije radionice na temu “Prepuštanje”, jednu u Leuvenu a drugu u Beču, pa ću sad malo zaroniti u tu temu. Moja prva namjera sa ovom radionicom je bila da pružim više ulaza u ritam Kaosa, jer znam da često izaziva jake “alergijske reakcije” u nama samima a nekad i u okolišu, a opet taj ritam je izuzetno bitan u svojoj poziciji na samoj sredini vala i o njemu ovise preostali ritmovi koji dolaze poslije njega, a i takvog je karaktera da želi da mu se cijeli prepustimo, svih 100% posto. Kad govorim o više ulaza mislim na ulazak u Kaos iz Tečnog, iz Stakata te iz Lirskog i iz Duboke tišine. Naravno i onaj čisti, nepatvoreni, iskonski Kaos koji postoji i prije nego što mi postojimo. Onaj iz kojeg je sve nastalo. Za mene je svatko od nas plod kreativnosti Kaosa, jedinstven spoj suprotnosti, izašli smo iz one dobre doze nereda koja je potrebna za stvaranje, i nitko nije mogao znati dok nas je stvarao što ćemo točno biti usprkos svojem planu i željama, a mi i dan danas još smo u tom kreativnom procesu stvaranja samih sebe, rušenja i građenja, padanja i dizanja, povlačenja i guranja, gubljenja i pronalaženja. Kad se opiremo Kaosu koji je totalno prirodni fenomen te ga tvrdoglavo pokušavamo kontrolirati, možemo sami sebe i one oko nas izluditi i uništiti. Kaos traži od nas da mu se prepustimo, potpuno. Da u njegov moćni alkemični proces ubacimo sve što nosimo, na leđima, ramenima, u srcu, trbuhu, i ono za što se čvrsto, nekad i grčevito držimo. Kaos prima i ono što je naše, i ono što nije. A toliko toga što mislimo uopće nam ni ne pripada, a kamoli da ima veze sa sadašnjim trenutkom. U ovom plesu vježbamo sami sebe dobro protresti na način koji je mekan, opušten a manje borba sa vlastitim vjetrenjačama te nadmetanje s životnim izazovima, protresti se iz korijena, do same srži. Tad smo spremni kad nas život izbaci iz tračnica, iz ravnoteže, u ovo vrijeme kad ne možemo računati ni na godišnja doba – spremni smo na ono što nismo ni znali da dolazi, spremni smo na nepoznato, spremni smo prepustiti se nemjerljivoj praznini. Dok nas Kaos sa svakim udarcem bubnja zove da otpustimo, u tom procesu potpunog prepuštanja pronalazimo vlastitu slobodu, a ponekad primimo onu “amazing grace- divnu milost” i uočimo kolateralnu ljepotu.
Želim nam svima ovaj mjesec dovoljnu dozu plesa prema slobodi, mi vam nudimo nekoliko odličnih prilika. Probajte, što imate stvarno za izgubiti? S ljubavlju, Silvija