U posljednje vrijeme primjećujem kako, dok podučavam, govorim “ovo je razlog zašto je ovo praksa…” A ponekad čak čujem sebe da to govorim na način da samu sebe zainteresiram da zaronim malo dublje u to.
Što je to što prakticiramo kada se krećemo s ovih 5Ritmova, kada pokrećemo dijelove tijela, kada izvodimo meditaciju u hodu, kada plešemo s partnerom i kad plešemo u krugu? Za mene je najopćenitiji odgovor da vježbam biti prisutna.
Plešući Tečni, prakticiram naći tlo pod nogama što može stvarno biti korisno kad ne znam tko sam i kamo idem. Prakticiram slijediti svoja stopala u prazan prostor i biti otvorena za vrata koja mi se otvaraju. To mi je posebno korisno kada se prestanem kretati i zaglavim udarajući glavom u zatvorena vrata.
Plešući Stakato, prakticiram jasnoću koju samo moje srce može ponuditi, a to je dobar lijek kada se toliko odvojim od svojih osjećaja da je jedina stvar koju osjećam napetost. Prakticiram kretanje iz vlastitog centra i to me vraća na mjesto najbolje za povezivanje s ljudima i svijetom izvan sebe.
Plešući Kaos, prakticiram plesati tako divlje, tako slobodno da se mogu probiti kroz smrtonosno sigurne navike razmišljanja, osjećanja, kretanja. Prakticiram prepuštati svoju glavu plešućim stopalima kako bi se moj zauzeti um bio oslobodio svoje zbunjenosti.
Plešući Lirski, prakticiram biti tako duboko u kretanju tijela bez napora da me to budi iz načina življenja na autopilotu. Prakticiram olakšavanje od ruku do stopala kako bih stvorila dobrodošlicu svojoj duši u ples koja je čekala da netko konačno stigne doma da je primi.
Plešući Duboku Tišinu, prakticiram ujediniti svoj pokret s dahom, jer sam toliko puta zamrznuta svjedočila kako mi život prolazi, a ja se osjećam mrtva iznutra. Prakticiram predati sve što imam praznini tog plesa, dopuštajući da me dah pokrene i da ponovo nađem nadu koja me vodi naprijed.
Što vi trebate prakticirati?
S ljubavlju, Silvija
