BLOG

“Na početku mojih radionica obično u prostoru visi težina. Kao da svatko stoji s velikim kamenjem u džepovima. Kao da ih pritišću sjećanja, razočaranja, gubici, stresovi, strahovi, uvjerenja – dodatni tereti koje ne moraju nositi. Ali to još ne znaju. Nakon nekoliko sati plesanja prostorija izgleda drugačije. Ima više mjesta i tijela su lakša. Ne radi se o tome da su iznojili kilograme, iako se i to događa. Izgubili su psihološki teret. Tamo gdje je

“Umjetnost je svuda oko nas i mi smo svi umjetnici. Ne morate biti Picasso, no u vama postoji sila koja vas vuče prema stvaralaštvu. Duh magičnosti i stvaralaštva koji unosite u sve što radite, potiče ono što nazivam “svakodnevnom umjetnošću”. Život je pun sirovog materijala – bez obzira na to radite li u susjednoj pekari ili u uredu korporacije, razina svjesnoti, pažnje i poticaja koju unosite u svoj posao može se transformirati u umjetnost.” GABRIELLE

Razmišljala sam jedan dan o tome što bih mogla učiniti da se suočim sa svojim strahom, skočiti s padobranom, otići u duboku tamnu pećinu, skočiti u ledeno hladnu vodu, i onda sam shvatila da imam toliko strahova koji izgledaju tako “obično”, tako svakodnevno, tako normalno da jednostavno mogu proći pored njih a da ih i ne uočim jer su mi upravo pred nosom. A ipak sam zbog njih prestravljena, zbog njih mi se tresu noge,

Ovo je moja molitva za ovu novu 2020.godinu, koja se rodila iz intenzivnog, moćnog, čarobnog “PLEMENSKOG PLESA” na kojem smo plesali zajedno sa 145 plesača i plesačica iz stare u novu, od Tečnog pa sve do Duboke Tišine, od pojedinca do plemena, iz straha u hrabrosti, iz odvojenosti u povezanost. Posebno hvala svima koji su to učinili mogućim. Da slijedim svoju sudbinu u fluidnosti Tečnoga.Da govorim iz srca u jasnoći Stakata.Da omekšam oko boli u dubinama

Zahvalna sam tijelu kako me diže iz kreveta zato jer moram na wc kad me živo blato inercije želi usisati još dublje u svoje ralje. Što se više opirem to više tonem, što se više osjećam krivom to više tonem, što se više sramim to više tonem. Što se više opustim, mudrost tijela me vadi van. Što se više prepustim, gravitacija me valja po podu, pod me prima raširenih ruku i nogu. Kao ono kad misliš