5RITMOVA
SILVIJINE REFLEKSIJE
Plesanje Tečnog Ritma: Vježbam pronalaženje svog uzemljenja — sidra u trenucima kada ne znam tko sam niti kamo idem. Slijedim svoja stopala u prazan prostor, tražeći vrata koja mi se otvaraju. Ova tečnost me spašava kada se prestanem kretati i zapnem udarajući o zatvorena vrata.
Plesanje Stakato Ritma: Vježbam jasnu prisutnost koju samo moje srce može ponuditi. To je moćan lijek kada sam toliko odvojena od svojih emocija da ne osjećam ništa osim napetosti. Krećući se iz svog centra, vraćam se na mjesto s kojeg se uistinu mogu povezati s vanjskim svijetom.
Plesanje Kaos Ritma: Vježbam plesati tako divlje, tako slobodno, da probijam kroz „smrtno sigurne” navike svog razmišljanja i osjećanja. Puštam glavu i prepuštam se ritmu, oslobađajući svoj preokupirani um od njegove vlastite zbunjenosti.
Plesanje Lirskog Ritma: Vježbam uranjanje u pokret bez napora kako bih se probudila iz „autopilota” koji često upravlja mojim životom. Postajem lagana, od ruku do stopala, kako bih izrazila dobrodošlicu svojoj duši u ples — duši koja je čekala da se napokon vratim kući.
Plesanje Ritma Duboke Tišine: Vježbam sjedinjavanje pokreta s dahom. Prečesto sam zamrznuta, gledajući kako moj život prolazi, osjećajući se mrtvo iznutra. Sada ulažem sve što imam u prazninu plesa, dopuštajući dahu da me pokreće sve dok ponovno ne pronađem nadu.
