Author Archives: Silvija Tomčik

Travanj 2019

Kad se osjećate kao da ste izgubili tlo pod nogama, kao da ne slijedite vlastitu sudbinu, vježbajte pronalaziti svoja stopala koje će pronaći svoje tlo i pustite im da vas ponovno vrate u vaš Tečni.Mogli biste u kraljevstvu Tečnog pronaći svoj dom.  Kad osjećate da je ono što radite izgubilo svoju sočnost i napetost vam obavije srce, vježbajte pokretati kukove zajedno sa srcem i pustite ih da vas odvedu ravno u vaš Stakato.Mogli biste jašući na […]

Ožujak 2019

Mnogi mi ljudi znaju prići nakon radionice kako bi mi zahvalili što sam držala prostor i dala im toliko dozvole. To me zaintrigiralo i potaknulo da otkrijem zašto je dozvola toliko važna i iscjeljujuća te nam pomaže pogotovo kad nešto novo učimo. Jedan dio mene se osjeća kao da njime upravljaju neka kruta uvjerenja o onome što moram ili bih trebala učiniti kao i o onome što ne mogu ili ne bih trebala napraviti. „Moram […]

Veljača 2019

U posljednje vrijeme primjećujem  kako, dok podučavam, govorim  “ovo je razlog zašto je ovo praksa…” A ponekad čak čujem sebe da to govorim na način da samu sebe zainteresiram da zaronim malo dublje u to. Što je to što prakticiramo kada se krećemo s ovih 5Ritmova, kada pokrećemo dijelove tijela, kada izvodimo meditaciju u hodu, kada plešemo s partnerom i kad plešemo u krugu? Za mene je najopćenitiji odgovor da vježbam biti prisutna.  Plešući Tečni, […]

Siječanj 2019

Ovo pišem usred našeg devetog po redu Plemenskog plesa (pogledaj kratki video ovdje) – petodnevne radionice na prijelazu iz Stare u Novu godinu. Radionica je u punom jeku tako da će moja poruka biti kratka i jasna, a nadam se i slatka.   Ja pripadam svome tijelu. Moje tijelo pripada plesu. Predana sam svome srcu. Moje je srce predano ljubavi. Stvaram zajedno sa svojim umom. Moj um stvara zajedno s misterijem. Povezujem se s prirodom […]

Prosinac 2018

Drage plesne prijateljice i prijatelji, neka nađemo svaki mogući način da se u svojim tijelima što više osjećamo doma, svaki mogući način da se u vlastitom tijelu osjećamo živi. Neka pronađemo načina da svojim tijelima pružimo svjež zrak, čistu vodu, hranu koja nas krijepi, siguran dodir, iscjeljujući san. Opet i opet. To je praksa.   Neka pronađemo disciplinu potrebnu da se uvijek iznova vratimo u svoj centar, ma koliko ga puta izgubili. Neka pronađemo iskrenost […]

Studeni 2018

Ima nešto duboko ljudsko u našoj potrazi za onim nečim što će uvijek i za svakoga djelovati. Jedan od omiljenih odgovora koje volim dati kad me ljudi pitaju o 5Ritmova jest: „Oni nisu svakome po ukusu, ali otvoreni su za sve“.   Što više poučavam, a posebno kad plešem, sve me više fascinira, na vrlo fizičkoj i energetskoj razini, koliko se svaki ritam razlikuje od svih ostalih. Fascinira me jedinstvenost svakoga od 5Ritmova te naša […]

Listopad 2018

Za mene nema većeg izraza ljubavi od sposobnosti da budemo prisutni uz nečiji strah (uključujući i moj vlastiti). Moći držati tlo pod nogama kad imaš osjećaj da se zemlja trese. „Bojim se da ćeš me ostaviti. Bojim se da ću ja tebe ostaviti. Bojim se da sam ti previše. Bojim se da ti nisam dovoljna. Bojim se prići ti preblizu. Bojim se da smo predaleko…“ Neka pronađemo hrabrost u ljubavi. Nema većeg izraza ljubavi od […]

Rujan 2018

Odrasla sam tijekom doba Jugoslavije, pa sam tako sa sedam godina postala Titov pionir, a zakletva koju smo tom prilikom dali na mene je ostavila dubok dojam. Danas, kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije, i biti vjeran i iskren drug, da ću voljeti našu domovinu, samoupravnu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, da ću razvijati bratstvo i jedinstvo i ideje za koje se borio drug Tito, […]

Kolovoz 2018

Večeras želim pisati o strahu. O strahu koji je upravo ovdje, toliku većinu vremena. Možda čak i cijelo vrijeme. Nadam se, ustvari, jer u svojoj suštinskoj snazi on je moj najbolji saveznik, onaj jedan prijatelj koji će mi držati oči otvorenima i podsjećati me na instinktivni dio mene. Nedavno sam bila na koncertu i bili smo među prvima koji su tamo stigli. Kako su nam se drugi pridruživali, primjetila sam da smo svi pronašli svoje […]

Srpanj 2018

Joj, koliko težine stavljam na svoju protočnost, koliko pritišćem ono prirodno ja, svoju istinu. Kad to traje neko vrijeme, počinjem se poistovjećivati s tom težinom, s tim otporom, dok zaboravljam okus vlastitog bića, onog koje je uvijek u mijeni. Počinjem vjerovati da sam ja ta teška energija koja samo želi sjediti cijeli dan, koja se želi sakriti umjesto reći vlastitu istinu i pojaviti se, koja me želi povući natrag i zatvoriti mi usta. Toliko je […]